Naslov: Niste na Facebook-u? čet ruj 22, 2011 7:56 pm
Napisao: Krešimir Mikić, filmofil i profesor
Još niste dio neke društveve mreže? Nemate adresu na Facebooku? Teško mi je povjerovati da ne posjedujete neki od pametnih telefona, da niste u posjedu tableta s kojima možete skidati brojne aplikacije, odnosno u svakom trenutku, kad god to zaželite, biti na mreži. To su sve svakodnevna pitanja, teme razgovora, posebice među mladima, iako ne samo među njima.
I časopisi i novine čitaju se na takvim uređajima, iako još uvijek postoje i tiskana izdanja. Zanimljivost se krije u tome, da kad čovjek zaroni u taj novi svijet komuniciranja i informiranja, dijelom se i sam mijenja. Kao što je to s mobitelima, brzo se nauči (i oduševi?) s brojnim novim mogućnostima i teško može zamisliti situaciju da ga ne posjeduje i kako bi onda živio.
Da, postojala su vremena, kad su se ljudi također sastajali, a da pri tom nisu do mjesta sastanka međusobno se nazivali barem tri puta, odnosno izmijenili po nekoliko SMS-ova kako bi bili sigurni da dogovor vrijedi. To je istina i nitko nema ništa protiv nove tehnologije. Posebice nemam ja.
S novim mogućnostima, međutim mijenja se i osobno ponašanje: naime spoznaja da su nam praktički u svakom trenutku na raspolaganju sve moguće informacije mnoge čini nepripremljenima za tu mogućnost i često se događa da se u takvim situacijama izgube.
Samo jedan primjer, naravno ovdje filmski. Za ovogodišnji filmski festival u Berlinu bila je izrađena vrlo kvalitetna aplikacija, koja je uveliko olakšavala, uz pomoć navigacije, snalaženje u brojnim festivalskim događanjima. Nije postojala mogućnost kupnje ulaznica, no vjerujemo da će i to biti sigurno već sljedeće godine. Dogodilo se i to da su službenomu festivalskom programu prikazani i filmovi snimljeni na Iphone mobitelu. Primjerice, koreanski film Paranmanjang (Park Chan-kyong) nagrađen je dapače Zlatnim Medvjedom, kao najbolji kratkometražni film. Berlinare i film snimljen mobitelom, tko je to ikada mogao zamisliti? (Trenutačno je tako veliko zanimanje za taj film, da je sve što je vezano uz njega “skinuto” s interneta jer su ga mnogi rabili neovlašteno).
Kad je pak riječ o jednom drugom festivalu, konkretno Sundance, jedan od filmova, konkretno Life in a day mogli su svi u svijetu gledati preko interneta. To ne spominjemo stoga što bi to bilo nešto nepoznato kao fenomen (mislimo,da se filmski festivali odvijaju i preko interneta), već stoga što je to film kakvog do sada nije bilo. On je sastavljen od snimaka korisnika online video platforme You Tube. 85.000 osoba iz čitavog svijeta je dokumentiralo što su radili jednog dana, 24. srpnja 2010. godine. Autori projekta primili su oko 4.500 sati filmskog (video) materijala. Redatelj Ridley Scott je uz pomoć studenata filma i vrlo strogu selekciju, odabrao u konačnici 400 priloga. Film je to o ljudskim sudbinama, o stvarnim životima. Kao eksperiment svakako zaslužuje pozornost i ukazuje naq medijsku demokratičnost.
Sve ovo i puno drugog nespomenutog, kao uvijek, može se prihvatiti kao dobro ili loše, no imati mogućnost odabira sigurno nije griješka. A i to što svatko, bilo gdje na svijetu, zajedno s vama, upravo sada može čitati ovaj tekst, a što pretpostavljam nikoga neće posebno zanimati, zaista je nešto što bi trebalo oduševiti. Možda je nepravedno što ovdje imamo samo digitalni oblik teksta, pa su zaljubljenici u analogni način prezentacije donekle oštečeni.Na internetu se, međutim, izražavamo i prezentiramo digitalno. Usprkos tome njima moja isprika.