Slavko Mihalić

Admin Broj postova : 99 Join date : 02.08.2011

Slavko Mihalić

BIOGRAFIJA

Slavko Mihalić

Slavko Mihalić (Karlovac, 1928. -2007.) pjesnik. Debitirao je 1954. godine zbirkom pjesama Komorna muzika. Objavio je dvadesetak zbirki. Po sudu kritike, jedan je od najboljih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Pjesme su mu prevedene na 25 jezika.

Uz pisanje pjesama, u 78 godina uspio je pokrenuti časopis Tribina, uređivati poeziju u Lykosu, uređivati kulturni tjednik Telegram, pokrenuti časopis Most (The Bridge), uređivati časopis za književnost Forum, započeti Zagrebačke književne razgovore, biti predsjednik Društva hrvatskih književnika u dva mandata te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Objavio je dvadesetak zbirki poezije i dobio niz nagrada - Nagradu Matice hrvatske, Nagradu "Tin Ujević", Nagradu za životno djelo "Vladimir Nazor", "Goranov vijenac", nagradu "Vjesnika" za književnost "Ivan Goran Kovačić, nagradu Struških večeri poezije i ostale.

KRUH NA STOLU

Sve što mi želiš reći, kaži mi
pred njim, tamnim kruhom na stolu.
Oko njega zidovi i zvijezde. I svi obruči
koji stežu moje srce.

Pred njim, trajnijim od svih zastava,
kaži mi, ako smiješ, svoju osudu.
On će znati. I sve će strahove
učiniti smiješno malim.

Pred njim, kruhom na stolu,
što se neprekidno obnavlja u nadi,
možeš mi život zamijeniti smrću.
S njim ću je veselo blagovati.

DOJMOVI , PROMIŠLJANJE

Nanižite asocijacije uz riječ kruh.

Iznenađuje li vas veza naslova i teksta?
Kakav se dijalog vodi za stolom? Pobuđuje li u vas ugodne ili neugodne osjećaje i misli?

Jeste li se nekim stihovima ponovno vratili? Ako jeste, napišite kojima i obrazložite zašto ste im se vratili.

Kako je pjesnik svakodnevnu situaciju izdigao do univerzalnih visina?

Prisjetite se što sve znači kruh u svakodnevici i literaturi.

Admin Broj postova : 99 Join date : 02.08.2011

Lirska misaona pjesma pjesnika Slavka Mihalića, eminentnog predstavnika krugovaške genaracije, strukturirana je u tri katrena stihova nejednakog broja slogova. Pjesnik uzima biblijskom genezom obilježenu mataforiku kruha koji se blaguje za zajedničkim stolom. Iznenađujuće je poprište razgovora lirskoga ja i nekog neimenovanog lirskog ti kojemu se lirsko ja obraća. Oko kruha na stolu zidovi su i zvijezde, ali i svi obruči koji stežu srce lirskoga ja. Pjesma je obilježena gotovo dramskom napetošću koja kulminira možebitnim sukobom, po lirsko ja fatalnim. Ja niže imperativne izjave, koje se u zadnjoj strofi smekšavaju u moguće, pogodbene, nagodbene rečenice. I oštricu sukoba smekšao je tamni kruh na stolu.

Nismo sigurni je li u pitanju intimni ili ideološki sukob lirskih subjekata. Odvija li se to ljubavna ili politička drama koju gotovo voajerski pratimo iz stiha u stih. Situacija stola i njegovih gostiju, izdignuta je do kozmičkih, univerzalnih visina - šimićevskih zvijezda koje garantiraju vječnu/nadosobnu dimenziju teksta. Kruh, mekan, topao, prost/jednostavan/težački crni kruh svjedokom je poziva na razgovor (sve što mi imaš reći/reci mi pred njim) jer on je za lirsko ja trajnijih od svih zastava (antonimija zastave i kruha je antonimija osobnog/individualnog/ljubećeg i općeg/kolektivnog/ideaološkog ja). Kruh je znak predaje, žrtve, kušnje. On će sve znati, i on će pomoći lirskome subjektu prihvatiti sve strahove. Jasno je da pjesnik upućuje na intertekstualna značenja biblijske posljednje večere i dijeljenja kruha prije Isusove konačne žrtve i Križnoga puta. Lirsko ja sprema se na sebe prihvatiti mogućnost umiranja u nadi vječitog obnavljanja.

Vjerujući u kruh života, lirsko ja prihvaća i trenutak umiranja kao trenutak konačnog izmirenja. Doista, pred nama je divna duhovna pjesma koja ukazuje da je svaka žrtva smislena kad je upravljena pravim ciljevima i da se svaka oštrica sukoba umekšava sposobnošću praštanja i prihvaćanja.